Praizvedba Ljubavi i zlobe kao ključni trenutak hrvatske glazbene povijesti
Začeci hrvatske opere: Vatroslav Lisinski, Ljubav i zloba, 2
-
Praizvedba prve hrvatske nacionalne opere bila je deset godina poslije nastanka prve slavenske nacionalne opere Život za cara (Ivan Susanjin) Mihaila Glinke i dvadeset prije Prodane nevjeste Bedřicha Smetane. Ljubav i zloba praizvedena je 28. ožujka 1846. godine u Zagrebu u Starom kazalištu na uglu Markova trga i tadašnje Gospodske ulice (danas Ćirilometodske), sagrađenom 1834., tzv. Stankovićevom kazalištu. Zagreb, tada gradić od petnaestak tisuća stanovnika, doživio je velik događaj – premijeru prve opere svojeg omiljenog skladatelja. Redatelj je bio Eduard Hörnstein, član tadašnje njemačke kazališne družine, a izvedbom je ravnao Eduard Angel meštar kapele iste družine. U zboru su bili sinovi i kćeri uglednih građana, dragovoljci, a u orkestru plaćeni glazbenici i odlični amateri. Predstava je bila razmjerno raskošno opremljena, scenograf je bio poznati dekorateur Steiner, kostimograf zagrebački krojač Ćiril Milošević. Sam biskup Juraj Haulik (1788-1869) posudio je iz biskupskog dvora starinsko oružje i sagove, a primadona je na sebi imala obiteljski nakit u vrijednosti oko 100 tisuća forinti.Upravo je nevjerojatno da je Lisinski bez ikakva iskustva u skladanju velike forme stvorio to djelo! Naravno, ono nije dorečeno. Nakon nekoliko taktova izvornog nadahnuća slijede manje uspjeli odlomci. Melodija se ne razvija u širokom luku. Neke vrlo zanimljive ideje nisu do kraja provedene. Opera je rađena u stilu ranoga talijanskog belkanta, pjevački je vrlo zahtjevna i traži vrsne pjevače sigurnih tehničkih kvaliteta. Svojom profinjenošću odaje velik, iskonski talent mladoga skladatelja.
Onodobni tisak nije štedio pohvalama na račun djela. Novine Danica Ilirska u br. 14. i 15. 1846. donijele su o djelu i izvođačima vrlo opširan i nadahnut prikaz pun hvalospjeva, što je i razumljivo u onom valu oduševljenja i zanosa, kad je hrvatska glazba, do tada sastavljena uglavnom od budnica, zborova i ponekih komornih skladbi, dobila složenu glazbenu vrstu – operu. Pisale su, po svoj prilici iz pera hrvatskoga pjesnika, kritičara i prevoditelja slovenskog podrijetla Stanka Vraza (1810-1851): „Prva izvorna ilirska opera: 'Ljubav i zloba' od Vatroslava Lisinskoga 28. ožujka t.g. po jednom družtvu odličnih prijatelja i prijateljica narodne umjetnosti u zagrebačkom gradskom kazalištu prvi put predstavljena.“ Slijedi detaljan opis pojedinih odlomaka i pjevačkih dostignuća,
O predstavi je pisao i strani tisak. Pariška Revue et Gazette musicale izvijestila je 19. travnja: „Evo zaista jedne glazbene novosti koja se nije očekivala. To je opera na hrvatskom jeziku koja nosi naslov 'Ljubav i zloba', kojoj je tekst napisao Dr Demeter, a glazbu Vatroslav Lisinski. Računa se da će opera ostati stalno na repertoireu zagrebačkog kazališta.“Bečke novine Wiener allgemeine Theaterzeitung potvrdile su 8. svibnja uspjeh praizvedbe hrvatske opere. Pisale su: „Prva hrvatska opera 'Ljubav i zloba', tekst gospodina doktora Demetra glazba jednog Hrvata, darovitog početnika u kompoziciji, gospodina Vatroslava Lisinskog, instrumentirana od gospodina plemenitog Morgensterna, profesora zagrebačkog Musikvereina, bila je davana u Zagrebu od diletanata sedam puta uvijek u punoj kući. Okolnost da je zagrebačka publika u vrijeme od jedva četiri tjedna jednu te istu operu i uvijek tako često pohađala, doista je siguran dokaz o uspješnosti djela i izvedbe.“
Praizvedba prve hrvatske nacionalne (prema skladatelju i muzikologu dr. Lovri Županoviću (1925-2004) prve novije hrvatske) opere Ljubav i zloba 28. ožujka 1846. ključni je datum u povijesti hrvatske glazbe. Iako glazbeno nedovoljno obrazovan, ali iznimno nadaren, Lisinski je svojim prvijencem postigao golem uspjeh zahvaljujući doduše i buđenju nacionalnog žara, ali i ljepoti svoje izvorne glazbe. Uspjeh ga se toliko dojmio da je odlučio ostaviti činovničku karijeru i posve se posvetiti glazbi. Ilirski domoljubi prikupili su sredstva i poslali su ga na školovanje u Prag.
Hrvatski ilirci slavili su pobjedu i 23. listopada 1847. Hrvatski sabor jednoglasno je proglasio hrvatski jezik diplomatskim ili službenim u svim javnim poslovima.
Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak...
© Marija Barbieri, OPERA.hr, 28. veljače 2026.
