Ciklus Lisinski subotom: Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, dir. Ivan Repušić, solisti: Ljudmila Monastirska, sopran, Marko Mimica, bas-bariton, Ilijana Korać, sopran, KD Vatroslav Lisinski, 3. studenoga 2012.
Piše: Zvonimir Bajević
Glas Ljudmile Monastirske nesvakidašnje je moćan, pun volumena, a istovremeno lakoćom ispunjava sve inotnacijske i tehničke zahtjeve. Predispozicije su to, koje su uz njezino suvereno vladanje na sceni, odmah osvojile sve u publici i povukle Simfonijski orkestar HRT-a na čelu s Repušićem prema višoj interpretativnoj razini ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Blagoje Bersa, Postolar od Delfta, dir. Ivan Josip Skender, red. Krešimir Dolenčić
Piše: Marija Barbieri
Ovaj Postolar od Delfta imao je sreću da u pjevačkom smislu u objema podjelama uloga nije bilo slabe točke. Iskusni majstori skladno su se slagali s mladim snagama. Vitomir Marof kao Piet, iskazao se besprijekornim vokalno-pjevačkim kvalitetama i scenskom izražajnošću, a Ljubomir Puškarić svladao je sve zahtjeve iste uloge ...pročitajte cijeli tekst...
Opera gala kraljice belkanta: Elena Moşuc, sopran, Simfonijski orkestar i Zbor HRT-a, dir. Ivo Lipanović, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 22. rujna 2012.
Piše: Marija Barbieri
udio Zbora HRT-a bio je korektan, ali to nije dostatno. Činilo nam se da slušamo dva filma: s jedne strane besprijekorno muziciranje sopranistice Elene Moşuc koja vrlo dobro poznaje stil belkanta i isto tako njezina pratitelja na staklenoj harmonici Sasche Reckerta, a s druge sve ostale kojima je taj stil izvedbeno vrlo daleko ...pročitajte cijeli tekst...
Gostovanje: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka, Giuseppe Verdi, Moć sudbine, dir. Nada Matošević Orešković, red. Ozren Prohić (u HNK-u u Zagrebu)
Piše: Marija Barbieri
Troje nositelja iznimno teških glavnih uloga – Olga Kaminska (Leonora), Luis Chapa (Don Alvaro) i Siniša Hapač (Don Carlo) – hrabro se nosilo s njihovim golemim zahtjevima, u cjelini ih uspješno svladavajući, pa su interpretativnom uvjerljivošću i apsolutnim vladanjem scenom pokrili neke manje vokalne nesavršenosti ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Leoš Janáček, Jenůfa, dir. Srboljub Dinić, red. Ozren Prohić
Piše: Marija Barbieri
Htjeli to priznati ili ne, operu nose solisti. Kad su oni dobri i uvjerljivi, mnogo se toga nedobrog proguta. Adela Golac Rilović donijela je cjelovitu, potresnu kreaciju, bila je glasom i stasom, pjevanjem i glumom idealna Jenůfa. StjepanFranetovićbio je sjajan Števa – glasovno moćan, pjevački suveren i glumački sugestivan ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Leoš Janáček, Jenůfa, dir. Srboljub Dinić, red. Ozren Prohić
Piše: Marija Barbieri
Ivanka Boljkovac (Crkvenjarka) apsolutno je dominirala predstavom. Svi drugi, uključujući i protagonisticu, ostali su tu negdje. Nema im se što prigovoriti, ali ni posebno istaknuti. Tamara Franetović Felbinger korektno je otpjevala i odigrala Jenůfu, Roman Sadnik i Albert Bonnema, solidno su donijela Lacu i Števu, ali nisu bili uvjerljivi mladi seoski momci ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Richard Wagner, Parsifal , dir. Saša Britvić, red. Kurt Josef Schildknecht – novi solisti
Piše: Marija Barbieri
U golemoj ulozi Gurnemanza u punom je sjaju zasjao Luciano Batinić u svojemu dosad zacijelo najvećem i najtežem pjevačko-scenskom podvigu u karijeri. To nije bio samo Batinić krasna glasa nego Batinić umjetnik koji se pokazao dostojnim tumačem te složene uloge. Kundry Dubravke Šeparović Mušović bila je još bolja no lani ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Gaetano Donizetti: Ljubavni napitak, dir. Pietro Rizzo, red. Cesare Lievi
Piše: Marija Barbieri
Ništa u ovom Ljubavnom napitku nije bilo idealno, počevši od dirigenta Pietra Rizza. Ipak, Domagoj Dorotić (Nemorino) glasom i stasom upućuje na tenora s budućnošću u lirico spinto repertoaru. Ugodno ga je bilo slušati, pjevao je meko i zaobljeno, zvonko i svježe, s osjećajem za frazu i intrepretaciju. Nesumnjivo najbolje ostvarenje od kvarteta glavnih uloga! ...pročitajte cijeli tekst...
Glas Ljudmile Monastirske nesvakidašnje je moćan, pun volumena, a istovremeno lakoćom ispunjava sve inotnacijske i tehničke zahtjeve. Predispozicije su to, koje su uz njezino suvereno vladanje na sceni, odmah osvojile sve u publici i povukle Simfonijski orkestar HRT-a na čelu s Repušićem prema višoj interpretativnoj razini ...pročitajte cijeli tekst...
Ovaj Postolar od Delfta imao je sreću da u pjevačkom smislu u objema podjelama uloga nije bilo slabe točke. Iskusni majstori skladno su se slagali s mladim snagama. Vitomir Marof kao Piet, iskazao se besprijekornim vokalno-pjevačkim kvalitetama i scenskom izražajnošću, a Ljubomir Puškarić svladao je sve zahtjeve iste uloge 
udio Zbora HRT-a bio je korektan, ali to nije dostatno. Činilo nam se da slušamo dva filma: s jedne strane besprijekorno muziciranje sopranistice Elene Moşuc koja vrlo dobro poznaje stil belkanta i isto tako njezina pratitelja na staklenoj harmonici Sasche Reckerta, a s druge sve ostale kojima je taj stil izvedbeno vrlo daleko 
Troje nositelja iznimno teških glavnih uloga – Olga Kaminska (Leonora), Luis Chapa (Don Alvaro) i Siniša Hapač (Don Carlo) – hrabro se nosilo s njihovim golemim zahtjevima, u cjelini ih uspješno svladavajući, pa su interpretativnom uvjerljivošću i apsolutnim vladanjem scenom pokrili neke manje vokalne nesavršenosti 
Htjeli to priznati ili ne, operu nose solisti. Kad su oni dobri i uvjerljivi, mnogo se toga nedobrog proguta. Adela Golac Rilović donijela je cjelovitu, potresnu kreaciju, bila je glasom i stasom, pjevanjem i glumom idealna Jenůfa. Stjepan Franetović bio je sjajan Števa – glasovno moćan, pjevački suveren i glumački sugestivan 
Ivanka Boljkovac (Crkvenjarka) apsolutno je dominirala predstavom. Svi drugi, uključujući i protagonisticu, ostali su tu negdje. Nema im se što prigovoriti, ali ni posebno istaknuti. Tamara Franetović Felbinger korektno je otpjevala i odigrala Jenůfu, Roman Sadnik i Albert Bonnema, solidno su donijela Lacu i Števu, ali nisu bili uvjerljivi mladi seoski momci ...pročitajte cijeli tekst...
U golemoj ulozi Gurnemanza u punom je sjaju zasjao Luciano Batinić u svojemu dosad zacijelo najvećem i najtežem pjevačko-scenskom podvigu u karijeri. To nije bio samo Batinić krasna glasa nego Batinić umjetnik koji se pokazao dostojnim tumačem te složene uloge. Kundry Dubravke Šeparović Mušović bila je još bolja no lani 
Ništa u ovom Ljubavnom napitku nije bilo idealno, počevši od dirigenta Pietra Rizza. Ipak, Domagoj Dorotić (Nemorino) glasom i stasom upućuje na tenora s budućnošću u lirico spinto repertoaru. Ugodno ga je bilo slušati, pjevao je meko i zaobljeno, zvonko i svježe, s osjećajem za frazu i intrepretaciju. Nesumnjivo najbolje ostvarenje od kvarteta glavnih uloga! ...pročitajte cijeli tekst...